DA LI ZNAŠ KOLIKO SI LIJEPA?

Anju sam upoznala početkom godine, ona je jedna uspješna,
jaka žena
i sa svoje 33 godine  uradila je i završila
toliko toga da bi nekom drugom trebala dva života za sve to. Dopala mi se na
prvu.  Strast i ljubav koju ima prema
svom poslu prenosi na svoje klijente i studente. Iako fizički
naizgled jedna krhka žena ona sa svojim stavom ima autoritet, sjajno prenosi svoje
znanje i zaista je jedna super žena, lider, od koje možete
toliko toga naučite.

Ja sam vidjela i osjetila sve to ali takodje sam vidjela i jednu
drugu stranu te jake i uspješne žene. Stranu koju je ona
izgubila, sakrila, nije je njegovala jer je ta strana ima svoje slabosti, ima strahove,
nije uvijek jaka, nije lijepa. Negativna slika koju ima o svom tijelu joj je donijela
razne tegobe, kako na fizičkom tako i na emotivnom nivou. Kroz razgovor sam otkrila
da je radila na tome, ali jednostavno ništa bitno se nije promijenilo u tom pogledu.

Tako sam ja onda poželjela da radim sa njom. Da se pogleda
mojim očima.
Da proba da otkrije onu ženu koju ja vidim. Da izadje iz sebe same. Pošto
izazovi nisu prepreka u njenom životu odmah je pristala, rekla da mi
vjeruje I da želi to da uradi.

Na početku je bilo treme što je normalno ali kako je vrijeme
odmicalo ja sam vidjela i osjetila da se ti zidovi oko nje ruše i
polako sa malo stida na površinu se pojavila jedna nježna
i lijepa žena.
Uspjela sam na momenat da je izvučem, bilo je tako dirljivo i divno
gledati je. Emocije su bile toliko jake da smo zajedno plakale.

Hvala Anji na hrabrosti, otvorenosti i povjerenju. Nadam se
da sam posadila jedno malo sjeme ljepote koje će sa vremenom izrasti u nešto
prelijepo.

Kada i kako se izgubimo?

Kada prestanemo brinuti o sebi?

Zašto to radimo?

Zašto nismo sebi najbitnije?

Ja ne znam odgovor na ova pitanja.

Ali znam jedno, da nikad nije kasno da to počnemo.

Da počnemo brinuti o sebi.

Da počnemo da se volimo.

Da se otkrivamo, da se radujemo, da sanjamo,
da se igramo,
da živimo
život
onakav kakav želimo.