Anju sam upoznala početkom godine, ona je jedna uspješna,
jaka žena
i sa svoje 33 godine uradila je i završila
toliko toga da bi nekom drugom trebala dva života za sve to. Dopala mi se na
prvu. Strast i ljubav koju ima prema
svom poslu prenosi na svoje klijente i studente. Iako fizički
naizgled jedna krhka žena ona sa svojim stavom ima autoritet, sjajno prenosi svoje
znanje i zaista je jedna super žena, lider, od koje možete
toliko toga naučite.
Ja sam vidjela i osjetila sve to ali takodje sam vidjela i jednu
drugu stranu te jake i uspješne žene. Stranu koju je ona
izgubila, sakrila, nije je njegovala jer je ta strana ima svoje slabosti, ima strahove,
nije uvijek jaka, nije lijepa. Negativna slika koju ima o svom tijelu joj je donijela
razne tegobe, kako na fizičkom tako i na emotivnom nivou. Kroz razgovor sam otkrila
da je radila na tome, ali jednostavno ništa bitno se nije promijenilo u tom pogledu.
Tako sam ja onda poželjela da radim sa njom. Da se pogleda
mojim očima.
Da proba da otkrije onu ženu koju ja vidim. Da izadje iz sebe same. Pošto
izazovi nisu prepreka u njenom životu odmah je pristala, rekla da mi
vjeruje I da želi to da uradi.
Na početku je bilo treme što je normalno ali kako je vrijeme
odmicalo ja sam vidjela i osjetila da se ti zidovi oko nje ruše i
polako sa malo stida na površinu se pojavila jedna nježna
i lijepa žena.
Uspjela sam na momenat da je izvučem, bilo je tako dirljivo i divno
gledati je. Emocije su bile toliko jake da smo zajedno plakale.
Hvala Anji na hrabrosti, otvorenosti i povjerenju. Nadam se
da sam posadila jedno malo sjeme ljepote koje će sa vremenom izrasti u nešto
prelijepo.
Kada i kako se izgubimo?
Kada prestanemo brinuti o sebi?
Zašto to radimo?
Zašto nismo sebi najbitnije?
Ja ne znam odgovor na ova pitanja.
Ali znam jedno, da nikad nije kasno da to počnemo.
Da počnemo brinuti o sebi.
Da počnemo da se volimo.
Da se otkrivamo, da se radujemo, da sanjamo,
da se igramo,
da živimo život
onakav kakav želimo.
Svaka žena ima svoju priču. Svaka priča je različita. Svaka priča je podjednako važna. ⠀ ⠀
Brankica i ja imamo različte priče ali nas je povezalo nešto šta smo
obje izgubile, svaka na svoj način, a to je jedan dio sebe koji je
negdje u borbi da preživimo jednostavno nestao. ⠀ ⠀
Biti žena je po meni tako nešto divno, iako je danas veliki izazov
sačuvati, odnosno njegovati tu ženu zbog raznih obaveza, ubrzanog načina
života i različitih životnih okolnosti. Prosto mi usput zaboravimo ko
smo zaista u dubini duše i šta želimo.⠀ ⠀ Kad me je Brankica
Raković kontaktirala i ispričala svoju priču ja sam tačno znala kako se
ona osjeća i nije nam dugo trebalo da uspostavimo kontakt gdje smo
pričale vise očima, osmjehom i dušom. Njene riječi su bile, želim
nježnost, želim ženu, želim sebe. Želim da je ponovo pronadjem i
probudim u sebi. ⠀ ⠀ Kroz moj objektiv ja sam vidjela tu ženu, nježnu, lijepu, snažnu, seksi 💋
i nije mi bilo teško da to izvučem iz nje jer se ona otvorila, pustila
me da kopam duboko, pustila da probudim smijeh, tugu, sreću sve u
jednom. Moje pitanje koje sam postavljala tokom fotošutinga je bilo da
li vidiš ono šta ja vidim? Skoro uvijek iznenadjena rezultatom i kroz
osmjeh odgovor je bio pozitivan. Sjaj u očima i radost na licu koji sam
vidjela tokom pregleda fotografija su moja najveća sreća i zadovoljstvo,
zaista nešto neprocjenjivo. ⠀ ⠀ Nakon tri sata fotografisanja
rastale smo se sa osjećajem ushićenosti, preplavljene raznim emocijama i
sretne. Ja sam bila sretna jer sam znala da sam probudila taj jedan dio
koji je falio i koji sad treba da se njeguje i da raste. Fotografije
koje smo napravile su većinom intimne, u smislu da su pune ogoljenih
emocija i nisu za javnost, ali ovih par je dovoljno da se vidi ta
emocija i da smo postigle cilj koji smo imale. 🤩
Divna Verica Kalaba je bila u mom studiju i snimila mali prilog o meni. Pričale smo o mojim počecima, o ljepoti žene, i još ponešto. Uradili smo nekoliko fotografija tako
da možete vidjeti moj studio i kako ja radim.
